NAŠA PRIČA 

Fragaria

Fragaria je naziv naše porodične vinarije, pokrenute u 2014. godini. Nazvana je po latinskom imenu za Jagodu, vinsku autohtonu sortu.

Sa zaboravljenom vinovom lozom Jagoda započelo je obnavljanje vinograda koji su u porodici Vujić bili preko 200 godina. Jagoda se smatra starom, gotovo izumrlom sortom koja je na ovo područje stigla iz Francuske. Ovu sortu obnavlja i vraća iz zaborava vinar Kosta Botunjac.

 

Preradom grožđa iz vinograda sa sortama Jagoda, Cabernet Sauvignon i Merlot upravlja dr. sci. Slobodan Vujić, dr. sci. Saša Vujić sa svojim ćerkama Marinom i Anjom i svojim prijateljem enologom dr. sci. Radovanom Đorđevićem.

Oni uz pomoć porodice Miće i Mire Vujić krenuli su u obnavljanje vinograda u Aleksandrovcu Župskom, koje je Slobodan nasljedio od oca Miloša, a on od svog dede Đure, odnosno pradede Vukašina. 

U porodici se smatra da je prapradeda Vukašin iz Velje Glave krenuo sa ozbiljnim razvojem današnjih vinograda vinarije Fragaria u Poljani Lukarevina, koje je on nasljedio od svojih starih. Vukašin je već jako mlad razvio ljubav prema vinovoj lozi i vinogradima. Odlučio je da se više tome posveti i počeo je da podiže svoje nove vinograde. Vujići tu imaju sagrađenu kućicu sa vinskim podrumom. Dok je radio u poljani Lukarevini, boravio bi u toj kući sagrađenoj od blata, kamena i nepečene cigle. Kućica u poljani je tipičnog oblika, ruralne arhitekture na sprat sa vinskim podrumom. Velika želja strine Divne bila je da se stara kuća obnovi i pretvori u degustacionu salu, gdje bi se okupljali ljubitelji vina.

Krajem 19. vijeka bolest vinograda je uništila vinograde u Župi. Iz regije Bordoa dolaze francuski vinari.  Oni su u poljane doveli tada novinu kalemljenje vinove loze i “bordosku supu” to je plavi kamen za špricanje i zaštitu vinove loze. Počelo je obnavljanje vinograda i ponovni procvat vinogradarstva kroz kalemljene vinove loze. Uzimali su divlje loze i kalemili i tako obnovili vinogradarstvo. Kažu da je klima u Župi slična klimi u francuskoj oblasti Bordo.

U I. svjetskom ratu 1914.-1918. godine, Vukašin je ranjen u kuk. Više nije mogao da se tako lako kreće i da lako radi u vinogradu koje je jako volio. Pred rat se rodio Vukašinov sin, Slobodanov deda, Đuro 1910. godine i njegove sestre. Đuro je bio invalid jer je preležao dječiju paralizu, pa nije mnogo radio po vinogradima. Vujići su decenijama bili poznati i kao dobri stolari u Župi, zato ga je njegov otac Vukašin poslao na stolarski zanat, i deda Đuro je važio za jako dobrog stolara. Često bi radio sanduke za miraz kad se djevojke udaju  ili neke druge djelove namještaja. Umjesto u novcu ljudi su mu često plaćali radom u polju-vinogradu.

 

Pradeda Vukašin, iako ranjen u kuk, nastavio je brigu o vinogradima u Veljoj glavi i u poljani Lukarevina. Imao je bijelog konja, sa kojim je jahao po imanjima od Velje glave do poljane Lukarevina. Na vinogradima su sada radili njegovi unuci od sina Đure, Radoje i Radenko. Iako jako mladi, oni su morali puno i naporno da rade. Pradeda Vukašin bi se samo iznenada pojavio na bijelom konju, a unuci Radoje i Radenko nikada nisu znali kad će doći da vidi rade li, zato su ga se bojali, ali i voljeli. 

 

Međutim, ratovi u XX. vjeku su zaustavili razvoj vinarstva u Župi. A poslje Drugog svjetskog rata, lokalna zadruga je nacionalizovana; zakon nije dozvoljavao vinarima da proizvode vino za prodaju već samo da grožđe iz vinograda predaju industrijskim vinarijama koje su same diktirale otkupne cjene. 

 

Slobodanov otac Miloš  (1946.-2000.) je već sa 13. godina otišao u školu u Sarajevo. Njega je život odveo daleko od vinograda. I ubrzo nakon raspada Jugoslavije i rata umire. Njegove vinograde koje je nasljedio od pradjeda Vukašina, oca Đure nasljeđuje njegov   sin Slobodan koji živi i radi u Sarajevu i ne zna ništa o vinovoj lozi. Ali ljubav pradede Vukašina prema vinogradima, očigledno      teče kroz krv njegovog  praunuka Slobodan Vujića, koji postaje zaljubljenik u vinovu lozu.

Stričevi Radoje i Radenko su prenijeli ljubav prema vinogradima na Slobodana. Momenat odluke o povratku i obnavljanju vinograda je bio nakon razgovora sa vinarom Spasićem u Banja Luci, koji je kroz svoju priču punu ljubavi o radu na svojim vinima, zarazio i Vujiće da se vrate i obnove porodične vinograde. Porodica Vujić posjećuje vinare Spasića, Minića, Botunjca, Ćosića, Gagu i naravno Radovana Đorđevića koji su pružali nesebičnu pomoć savjetima iz dugogodišnjeg iskustva. Nije bio nikakav problem ući u njihov podrum i saznati sve što nas je zanimalo. 

follow US

  • Black Facebook Icon
  • Black Instagram Icon

FRAGARIA

fragaria_vino

bos: +387 61 488 998

at : +43 681 106 256 10

Lukarevina bb, Aleksandrovac

Srbija 37230

srb.: +381 63 8705 391